Srebrni srednjovjekovni pečatni prsten iz Arnautovića

index-6.jpg
Podeli:

index

Pečatni prsten pronađen u Arnautovićima kod Visokog, danas se čuva u Zemaljskom Muzeju Bosne i Hercegovine, pod inv. br. 620.  Prsten je napravljen od srebra, a glava prstena ima oblik osmougla na kojoj se nalazi urezan grb. Ovaj grb čini štit na kojem je urezana kaciga sa plaštom, nad kojom se nadvija poprsje vuka sa podignutim prednjim nogama raširenih šapa, otvorenom vilicom i istaknutim krznom. U istorijskoj nauci vlada mišljenje da je ovaj prsten pripadao srednjovjekovnom velikaškom  rodu Pribinića.

Irma Čremošnik je ovaj prsten pripisala porodici Radojević, koja je pripadala rodu Pribinića, i sa rezervom datirala nastanak prstena u XV vijek. Sa druge strane, Pavao Anđelić pretpostavio je, da je prsten pripadao Brajku Pribiniću koji je umro oko 1392. godine i da je sahranjen sa tim prstenom.

Velikaška porodica  Pribinića je bila nosilac nasljedne županske časti. Poznati članovi ove porodice i njihova genealogija može se uspostaviti prema pojavljivanju u poveljam.  Iz ovog roda poznato je svega 7 članova. Svi su bili članovi velikaškog zbora, odnosno državnog vijeća i bliski saradnici vladara. Zabilježeni su na vladarskim poveljama kraljeva: Tvrtka I, Dabiše, Ostoje i Tvrtka II.

Iz prve generacije Pribinića poznati su braća Brajko (župan, pojavljuje se u 6 povelja između 1353. i 1392. godine), Vukota (knez, pojavljuje se u 3 povelje između 1367. i 1395. godine), te Radoslav (župan, koji se pojavljuje u dvije povelje iz 1378. i 1392. godine). U kontinuitetu se može pratiti samo potomstvo Radosava Pribinića. Njegov sin je Radoje Radosalić, župan, a kasnije veliki knez bosanski, koji se javlja na 6 povelja u periodu od 1392. do  1408. godine. Sin Radoja Radosalića je Radič Radojević, knez, svjedok na poveljama iz 1417. i 1420. godine (umro između 1420. i 1426. godine). Posljednji poznati član ove porodice je  Dragić Radičević, sin Radiča, koji se javlja na povelji kralja Tvrtka II od 7. oktobra 1426. godine. Odmah do rođaka Dragića Radičevića, na istoj povelji, potpisan je i potomak Vukote Pribinića, vjerovatno njegov unuk, Vukac Vukotić, koji se javlja još u povelji iz 1419. godine.

 

Literatura: Maja Bunčić, Arheološki muzej u Zagrebu, „SIGILLUM DOMINI TRIPCO COMES AULAE: ZLATNI PEČATNI PRSTEN IZ ARHEOLOŠKOG MUZEJA U ZAGREBU“, VAMZ, 3. s., XLVI (2013); Bosna i Hercegovina Komisija/Povjerenstvo za Očuvanje Nacionalnih Spomenika, Predsjedavajući Komisija Dubravko Lovrenović, Srednjovjekovna nekropola između sela Zabrđe i Toplice, historijsko područje, Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 31/06.

 

PRIREDIO: Boris Radaković.

 

Tekst preuzet sa adrese: http://www.plemenito.com/sr/srebrni-srednjovjekovni-pecatni-prsten-iz-arnautovica/o56

Donirajte ili se reklamirajte na „Srbi u Bosni i Hercegovini kroz epohe i sudbine“ jedinom sajtu na svijetu koji opisuje život našeg naroda na prostorima BiH od naseljavanja Srba u 7. vijeku do odbrambeno-otadžbinskog rata a kroz prizme političke, kulturne i duhovne istorije.
Podeli:

17 thoughts on “Srebrni srednjovjekovni pečatni prsten iz Arnautovića”

  1. Marko kaže:

    Po čemu ovaj prsten ime veze sa Srbima u BiH?

    1. srbiubih kaže:

      Pošto je srednjovjekovna Bosna i Hercegovina bila nastanjena gotovo isključivo srpskim narodom, spominjemo i velikaške porodice koje su nekada vladale, zajedno sa njihovim novcem, prstenjem, grbovima. Srbi nisu u BiH došli u 19.vijeku kao što se u poslednje vrijeme može čuti kod vas ili kod Bošnjaka. Srbi postoje u BiH najmanje 1.400 godina i za to imamo dokaze iz najranijih i najrelevantnijih istorijskih izvora. Preporučujem da ih pretražite i na našem sajtu. Srdačan pozdrav.

      1. Marko kaže:

        A znate da je ovo u Arnautovićima zapravo katolička crkva?

        1. srbiubih kaže:

          Znamo. Do formiranja vještačke hrvatske nacije (na području BiH) na bazi katoličke vjere i srpskog jezika bilo je mnogo Srba rimokatolika u BiH. Jedan od Srba katolika je i Ivo Andrić, koji je dobro znao svoje korijene iako su mu se roditelji drugačije izjašnjavali. Znate li vi da se ni u jednoj bosanskoj srednjovjekovnoj povelji ne spominju Hrvati?

          1. Marko kaže:

            Ne sjećam se da sam spominjao Hrvate. No hoćete reći da znate nacionalnost baš konkretne osobe koja je nosila ovaj prsten?

  2. srbiubih kaže:

    Nacionalnost, u modernom smislu riječi, nije postojala u srednjem vijeku, ali jeste narod. U srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini živjeli su Srbi i Vlasi. Dakle prsten je kulturna znamenitost Bosne i Hercegovine bez obzira koje je nacionalnosti ili narodnosti njegov vlasnik.

  3. Marko kaže:

    A znate da su u BiH živjeli i žive drugi narodi ili nacionalnosti?

  4. srbiubih kaže:

    Voljeli bi da znamo koji su to drugi narodi živjeli u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini osim pomenutih i na osnovu kojih izvora to možemo tvrditi. Danas u njoj žive drugi narodi, Bošnjaci i Hrvati, kao i brojne nacionale manjine. Njihovo pravo na samoodređenje i samoopredeljenje bosanskohercegovački Srbi ne spore, niti se bave njihovim načinom života i upravljanja. Ali se u toj istoj današnjoj BiH spori Srbima pravo da uređuju zaseban entitet u kojem većinski žive. Spori im se pravo na grb, himnu, praznike, brojne institucije. Ovaj sajt ima za cilj da Srbima uputi poruku da trebaju crpiti identitet iz srednjovjekovne BiH jer je Bosna i nastala u sredini srpskog etničkog prostora, a i prostor današnja cijele Hercegovine je bio pod direktnom vlašću Nemanjića sve do tridesetih godina 14. vijeka. Za slobodu BiH Srbi su samo u proteklom vijeku ugradili oko milion života. Dakle, ako su je već stvorili i toliko ginuli za njenu odbranu pa valjda bi bio red da se nešto i Srbi pitaju oko uređenja BiH. Sa druge strane bili bi presretni da barem neko iz Federacije BiH shvati da Srbi imaju PRAVO na Republiku Srpsku i da se ratovalo zbog gaženja PRAVA Srba u BiH, a ne samo da se kontinuirano nameće ideologija krivca, spominjući zločine za koje su preko 90% najodgovornijih i kažnjeni, kao i kompletan srpski narod, gubitkom ogromne teritorije i dugotrajnim uništenjem Srbije.

  5. Marko kaže:

    Zar i u ludnici imate pristup Internetu?

  6. Marko kaže:

    Nemojte se uvrijediti. Inače ste jako ljubazni, iako ste dosta, ako ne sve, o prošlosti BiH pobkali. Blago rečeno.

    1. srbiubih kaže:

      Nema problema, navikli smo da pri suočavanju sa istinom sa kojom se ljudi ne mogu pomiriti počne sa uvredama. Uređujemo sajt da bi ljudi čuli i srpsku stranu koja je predugo šutila zarad „mira u kući“ pa je dočekala to što je dočekala, da joj se brani postojanje van beogradskog pašaluka, a svako srpsko političko stanovište da se tretira automatski kao fašistički (jer podržava „genocidnu Er-Es“ iako su za srpske zločine odgovarali kako najodgovorniji pojednici tako i kompletan narod), te svako pozivanje na istoriju kao „velikosrpsku mitomaniju“. Ćutati više nećemo i ne smijemo. Srdačan pozdrav.

  7. Marko kaže:

    Pa Vaša su razmišljanja (=laganja) sama po sebi uvreda za zdrav mozak. To što pišete nema veze za onim što se zove povijesna istina, pa čak ni s onim što se piše srpska historiografija u BiH i Srbiji. Probajte nekako sročiti to što mislite, pa objavite negdje vani. Sumnjam da će proći recenziju.

  8. srbiubih kaže:

    Šta smo to konkretno slagali? I da li zaista misliš da nam je bitno mišljenje nekoga „vani“? Istina ne treba recenzije.

  9. Marko kaže:

    Istina se može svugdje objaviti, a laži samo na stranicama ovakvog tipa.

    1. srbiubih kaže:

      Ponovo pitam šta smo to konkretno slagali?

  10. Marko kaže:

    Evo i odgovora:
    1. Bosna nije bila naseljena isključivo Srbima. Gdje to stoji u izvorima i literaturi? Osim kod Jovana Deretića
    2. Srednjovjekovne porodice u Bosni nisu srpske. Nemam pojma na temelju čega to zaključujete.
    3. Gdje to „kod nas“ netko tvrdi da su Srbi došli u BiH u 19. stoljeću?
    4. Srbi postoje u BiH najmanje 600 godina. Nit je tad bilo BiH, nit ima dokaza za tako što. Bar ih niste naveli.
    5. Izmišljate neke Srbe rimokatolike i srpski jezik u BiH, a to dokazujete Ivom Andrićem kao jednin od milijuna ljudi. Na znem baš da je Andrić „znao zvoje korijene“.
    6. Možda se u nijednoj bosanskoj povelji ne spominju Hrvati (to bih trebao provjeriti), ali se Srbi spominju kao drugi, a ne stanovnici Bosne.
    7. U Bosni su živjeli Srbi i Vlasi. Nije mi poznato da je u srednjovjekovnoj Bosni obavljen neki popis gdje su se ljudi izjašnjavali po pitanju nacionalnosti ili narodnosti.
    8. Umorio sam se. Nastavim drugi put…

    1. srbiubih kaže:

      Evo literature i to iz stranih izvora, na osnovu koje temeljimo mišljenje da je Bosna, sem Vlaha kao ostataka romanskog stanovništva, etnički bila naseljena Srbima: http://srbiubih.com/1111-2/

      Evo literature iz domaćih izvora: http://srbiubih.com/domaci-ii/

      Srbi rimokatolici su naseljavali široko područje, od rijeke Cetine do Skadra na Bojani. Jedan od poznatijih srednjovjekovnih Srba rimokatolika je brat od Svetoga Save – Vukan Nemanjić. On se brinuo o rimokatolicima Srbima u današnjoj Crnoj Gori. Ili smo i njega izmislili?

      Srpski jezik nije izmišljen poput recimo Bosanskog za koje niko nikada nije čuo do posljednjeg rata u BiH. Kao što ne postoji Austrijski ni Američki jezik tako se i na području većeg dijela Hrvatske, cijele BiH, Srbije i Crne Gore govori jedan jedini jezik. Nema problema da se on naziva i drugačije, ali drugi nazivi su izmišljeni a ne prvobitni srpski.

      A gdje se govori da su Srbi konvertirani od strane Srpske pravoslavne crkve u 19.vijeku od nekadašnji tobožnji pravoslavnih Bosanaca, molim te pogledaj samo sajtove posvećenim ideji unitarne Bosne.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top