Milan Rakulj: Balada o Bosni

22359128_1612095522188615_991818451_n-600x620.jpg
Podeli:

Do olovke, ja nemam drugog oružja
ni topuza, ni kubure, niti mača
na guduri gdje stojim – zvuk vjetrenjača,
to zemlja Bosna moja, još je i čija.

Nove kontinente ljudi su otkrili
naseliće i planetu što gore sja
u međuvremenu moj komšija i ja
za istu među i dalje bi se bili.

Kome to vijekovima ugađamo,
da li uvijek, sa strane, nekoj rđi
ili svak svom, na jeziku jakom, vođi
dok ginemo, mirimo se i svađamo

dok po palima svetkujemo vremena,
po hordama bogova i diktatora
dok se ježimo od njihovih govora
i ustupamo im pognuta ramena

kome to još u bijedi prkosimo
svijetu, jedan drugom, il’ samo sebi
dok se i dalje po nuždi i potrebi
mi mlatimo, mi mlatimo, mi mlatimo

i krivo pamtimo, a kud dalje ne znamo,
sa tri naroda, jezika i pameti
kao i dosad, odlučni smo zapeti
jedni u druge, il’ u tri lijepe samo

da li fizički, da li tastaturom
uporno traje bitka marioneta
s mreže pomažu zeme iz svijeta
finim manirima, visokom kulturom

za nobelovca zahvalni glupacima
plitka pamet ili andrićevska slika:
„gdje počinje Bosna prestaje logika“
putokaz odavno poznat je strancima

mi smo ovdje gdje se istina okreće
u vjetrenjači i grobu kol’ko čujem,
oštricom olovke sam ću da ratujem
valjda me brzo razoružati neće.

9. oktobar 2017.

Milan Rakulj: Balada o Bosni

Donirajte ili se reklamirajte na „Srbi u Bosni i Hercegovini kroz epohe i sudbine“ jedinom sajtu na svijetu koji opisuje život našeg naroda na prostorima BiH od naseljavanja Srba u 7. vijeku do odbrambeno-otadžbinskog rata a kroz prizme političke, kulturne i duhovne istorije.
Podeli:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top