Dr MLADEN STOJANOVIĆ: „Narodna odbrana“ i „Ujedinjenje ili smrt“

mladen-stojanovic-03-310x420.jpg
Podeli:

O doktoru Mladenu Stojanoviću i njegovoj ulozi u organizovanju partizanskij jedinica na Kozari, tokom Drugog svjetskog rata, zna se dosta, skoro sve. Sa druge strane, o njegovoj aktivnosti u srpskim i jugoslovenskim nacionalnim pokretima („Narodna odbrana“ i „Mlada Bosna“), u javnosti zna se veoma malo. Serijom tekstova na našem sajtu, pokušaćemo da približimo Mladena iz njegovih mlađih dana, dok je bio srpski i jugoslovenski nacionalista. U prvom tekstu „Dr MLADEN STOJANOVIĆ: ‘Srpsko ti pozdravlje…’“, pisali smo o njegovoj prepisci sa školsim drugovima iz gimnazijskih dana. U drugom tekstu pišemo o stupanju Mladena u nacionalističke organizacije „Narodna odbrana“ i „Ujedinjenje ili smrt“:

U proljeće 1912. godine, Rade Đuranović Čemerni, autor zbirke pjesama „Iza rešetaka“, uveo je Mladena i Tošu Ilića u tajnu nacionalističku organizaciju „Narodna odbrana“. Bili su organizovani po sistemu trojki, tako da su njih dvojica od cijele organizacije znali samo za Radu. Sam taj čin djelovao je na njih uzbuđujuće. Porasli su u vlastitim očima, uozbiljili se. U njih se uselio izvjestan nemir, koji nisu ispoljavali, ali koji je, kao neopoziv zahtjev unutrašnjeg bića, tražio od njih djela – gonio ih na akciju. S nestrpljenjem su očekivali kraj školske godine, jer škola ih je na neki način vezala, sputavala, a oni su osjećali da sada ne pripadaju samo školi.

Kao članovi „Narodne odbrane“, po završetku šestog razreda gimnazije 1912. godine, kreću iz Tuzle na dalek put. Uputili su se najprije pješice i, poslije 60 km pješačenja stigli u Brčko. Dugočasno pješačenje prošlo je u zanimljivom razgovoru. Nošeni mladalačkim oduševljenjem i željom da što prije i što više uđu u tajne organizacije, nisu tako reći ni osjetili zamor. U Brčkom su se javili na vezu Milanu Majstoroviću, trgovcu, pripadniku „Narodne odbrane“. On ih je lijepo primio i ugostio, a zatim smjestio u voz do Sremske Mitrovice. U Mitrovici nisu imali nikog kome bi se javili. Bili su prepušteni sami sebi, ali su se, ipak, nekako snašli.

Ubacili su se u brod za Šabac i nastavili put, puni zebnje i strahovanja od neizvjesnosti, jer pasoša, naravno, nisu imali. Ali sreća ih je poslužila, stigli su bez ikakvih neprilika u Šabac. Sad je išlo lakše, jer tu su imali vezu za dalje putovanje. Javili su se Boži Milanoviću, takođe trgovcu, koji ih je povezao sa majorom Mitom Pavlovićem. Na sastanku sa Pavlovićem, poslije kratkog objašnjenja i zakletve „na maču“, postali su zakleti članovi organizacije „Ujedinjenje ili smrt“.

Tih dana u Šapcu je boravilo pjevačko društvo iz Beograda. Koristeći se tom prilikom, njih dvojica su se umješali među članove društva i bez teškoća se prebacili u Beograd. Dva-tri dana provedena u Beogradu iskoristili su da se odmore, prošetaju i nađu sa Bosancima, pripadnicima „Mlade Bosne“. U jednoj maloj kafani na Zelenom vencu sreli su se sa Gavrilom Principom, Mustafom Golubićem i ostalim. Vodili su duge diskusije o svim pitanjima vezanim za bosansku omladinu.

-Zapravo Mladen je bio u tim diskusijama vrlo aktivan, – sjećao se Toša Ilić. – Ja, kako sam po prirodi miran i ne naročito govorljiv, više sam slušao. Mladen je bio komunikativniji i snalažljiviji, pa sam se, da tako kažem, na čitavom putu prepuštao njegovom vođenju.

Iz Beograda su sigurnom vezom otišli za Vranje i javili se Vojvodi Vuku. Smješteni su u jednu vojnu kasarnu, zajedno sa ostalim omladincima. U kasarni su proveli oko mjesec dana, vježbajući se u rukovanju puškom, pištoljem, bombom.

Osim Mladena i Toše, od Bosanaca su se našli u toj grupi Hasan Rebac, Mustafa Golubić, Đula Bukovac i drugi.

Poslije završene obuke, vraćajući se istim putem iz Beograda, kroz koji su bez zadržavanja prošli, produžili su za Šabac. Tu ih je sreća opet poslužila: zatekli su ekskurziju maturanata mostarske gimnazije, što im je za povratak u Bosnu dobrodošlo. Uvrstili su se među maturante i vratili kućama.

Sa mostarskim maturantima na ovoj eskurziji nalazili su se Ljuba Mijatović i Vladimir Gaćinović. Tih dana Gaćinović je stigao iz Švajcarske, pa je imao mnogo novog da im kaže. Slušali su ga sa izuzetnim interesovanjem. Bio je veoma rječit i zanimljivo je pričao o oslobodilačkom pokretu u Evropi, o svojim susretima i druženju sa naprednim ruskim omladincima, koji su, kao i on, studirali u Švajcarskoj.

Kada se Mladen kao šesnaestogodišnji dječak otisnuo iz Tuzle tajnim kanalima za Srbiju, nikome nije rekao kuda ide. Ni roditeljima se nije javio. Priroda zadatka koga se prihvatio to je zahtjevala, a on ga je disciplinovano shvatio.

Mladen je u grupi koja se vraćala sa kursa iz Vranja bio najmlađi. Iznuren dugim i napornim putovanjem, bio je, ipak, neumoran u pjesmi i priči, pa je tako pridobio opšte simpatije drugova. Mnogo se svidio Gaćinoviću.

-Čuješ mali, lezi na moje krilo i odmori malo umornu glavu – pozvao ga je Vladimir k sebi i zagrlio.

-Kakav je to vojnik koji se umorio prije no što je rat počeo – odgovorio je Mladen, trudeći se da potisne i skrije umor vedrinom svoga lica.

Poslije ovog veoma impresivnog i uzbudljivog putovanja Mladen o Tošo su se rastali kod Broda. Mladen je otišao svojima u Prijedor, a Tošo u selo Biljaniće, kod Doboja, u goste bratu Nikoli Iliću, učitelju.

 

 

IZVOR: Rade Bašić, Doktor Mladen, III izdanje, Prijedor, 1987.

PRIREDILA: Redakcija

Donirajte ili se reklamirajte na „Srbi u Bosni i Hercegovini kroz epohe i sudbine“ jedinom sajtu na svijetu koji opisuje život našeg naroda na prostorima BiH od naseljavanja Srba u 7. vijeku do odbrambeno-otadžbinskog rata a kroz prizme političke, kulturne i duhovne istorije.
Podeli:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top